Što smo naučili na panelu "Budućnost radne snage u grafičkoj industriji"?

NOVOSTI

Zaključci panela “Budućnost radne snage u grafičkoj industriji”

Panel rasprava
“Budućnost radne snage u grafičkoj industriji” održana je 22.11.2022. godine u
Kaptol Boutique Cinema&Baru.

Broj posjetitelja nadmašio je sva očekivanja – na panelu se okupilo više od 80 osoba usko vezanih uz budućnost grafičke industrije (od predstavnika tiskara, marketinških agencija, distributera, obrazovnih agencija, preko profesora i asistenata na grafičkim školama i fakultetima, do studenata grafičkih smjerova). Otvorena su mnoga stara i neka nova pitanja vezana uz sudbinu tiskarske industrije.

Okupljene je pozdravio Dag Knepr, predsjednik Udruge FESPA Hrvatska.

“Kada smo krenuli planirati ovo događanje, imali smo tri cilja. Prvi je bio skrenuti pažnju javnosti da smo živa i perspektivna grana gospodarstva i da smatramo da bi nas sustav u našem napretku mogao bolje pratiti. Nedostaje nam radne snage u svim razinama i nivo znanja koji mladi ljudi posjeduju su ispod potrebnog nivoa. S obzirom na aktivnosti na društvenim mrežama i objave o našem eventu na do sada 9 zasebnih portala, već smatramo ovaj cilj postignutim. Drugi cilj nam je bio dovesti glavne osobe branše i edukacije na jedno mjesto, omogućiti umrežavanje i izmjenu kontakata između ova dva na žalost odvojena svijeta. Kad gledam tko je sve došao, nema sumnje da smo ovo postigli. Plave akreditacije su industrija, ljubičaste su edukacija. Na vama je da nakon panela uspostavite kontakt sa osobama iz drugog svijeta jer oni koji su se odazvali imaju strast kao i vi. Nadam se da će oni koji danas nisu tu, primarno jer su izgubili pozitivnu energiju za ovu temu vidjeti rezultate ove diskusije i ponovno se aktivirati. Treći cilj je bio konstruktivno sa glavnim osobama ove teme prokomentirati situaciju i kako ju možemo popraviti. Ovaj cilj ćemo bez dvojbe ostvariti u minutama ispred nas.”

Time je panel otvoren. Moderatorica gđa. Gordana Gelenčer, započela je raspravu s pitanjima vezanim uz iskustva grafičara s tržištem rada, stručnom praksom i izazovima koje donosi zapošljavanje novog kadra. U raspravu su se uključili i predstavnici obrazovnih institucija koji ističu izazove u komunikaciji s realnim sektorom i probleme financiranja.

U nastavku iz odabira ključnih citata naših panelista saznajte kakva je “Budućnost radne snage u grafičkoj industriji”.

Moderatorica:
gđa. Gordana Gelenčer, novinarka, ekonomistica, moderatorica
Udruga FESPA Hrvatska

“Zašto je interakcija grafičke struke i školstva minimalna ili nikakva?; Na koji se način odlučuje o gradivu i smjerovima u grafičkim školama i fakultetima?; Zašto tvrtke povezane s tiskom sve teže pronalaze radnike?; Koji profil radnika najteže pronalazite?”

Predstavnik offset tiskara:
gosp. Danijel Kerš, direktor
Kerschoffset d.o.o.

„Škole više nisu opremljene modernim strojnim parkom i u školi je atmosfera drugačija nego u nekoj tiskari. Praksa bi se trebala odrađivati u firmama, naravno uz kontrolu škole i profesora, koji zbog toga ne bi izgubili posao, nego bi praksu mogli pratiti, kontrolirati i mentorirati. Učenici bi tako osjetili pravu radnu atmosferu, pravu proizvodnju, te bi ili zavoljeli ili zamrzli ovaj posao. Kada maturiraju znali bi žele li nastaviti raditi ili ne. Mi i neke druge firme smo pokušavali kroz HUP, kroz grafičku sekciju i kroz prezentacije u školi animirati učenike, ponudili im stipendiju, plaćenu praksu, međutim tu postoji sustavni problem koji je zakonodavnog karaktera, postoji djelomično i otpor škole, a postoji možda i najveći problem – nezainteresiranost djece i njihovih roditelja za rad u grafičkoj struci. Ako netko ide u zanatsko zanimanje onda se s tim zanimanjem mora početi baviti s petnaest godina, ne s dvadeset.“

Predstavnik tiskara ambalaže:
gosp. Marko Despot, direktor
GPI Istra d.d.

„Sustav je potpuno krivi. Postavljen je tako da fakulteti i srednje škole stvaraju nove smjerove i nove programe koji imaju za cilj biti atraktivni budućim učenicima, nitko nije napravio sustav u kojem se uvode programi koji će stvarati potrebnu radnu snagu.“

„Na praksu dovodimo uglavnom studente, srednjoškolce nažalost ne, jer srednje škole u Istri za grafička zanimanja nema. Tko iz Istre ode na Grafički fakultet u Zagrebu mi ga ugrabimo i dovedemo kod nas na praksu. Mogu reći da je dobar dio baš tih studenata danas vodeći kadar naše kompanije.“

Predstavnik visokoškolskih ustanova:
gosp. Igor Majnarić, prodekan za poslovanje
Grafički fakultet Sveučilišta u Zagrebu

“Sjećam se kada sam prije 35 godina kao maturant bio na praksi u srednjoj grafičkoj školi, ja sam tiskar. Razlika između prakse nekada i prakse sada je to što smo mi kao maturanti radili komercijalno, na stroju koji još jedan danas tamo tiskale su se komercijalne stvari koje su ulazite u budžet iz kojeg se kupovala oprema i materijali. Nažalost, taj dio poslovanja je nestao, mislim da bi u tom segmentu možda trebalo napraviti promjene u sklopu prakse, kako bi se moglo investirati u novu opremu, održavanje i softver.”

“Pomoć uvijek dobro dođe, u nekoj opremi koja bi bila vezana za stručne katedre i naše laboratorije. … Krucijalni je problem prostora, koji je jako malen i to je prvi problem. … Međutim mislim da je možda još važnija varijanta nabavka suvremenog softvera. Softver nije besplatan, neke softvere možete dobiti, ali uglavnom softverski paketi u normalnoj licenci koji su editabilni i na kojima student mogu konkretno raditi – to košta.”

Predstavnik agencija za zapošljavanje:
gosp. Ivan Talian, izvršni direktor
DEKRA zapošljavanje d.o.o.

„Što se tiče nezainteresiranosti mladih za strukovna zanimanja, tu se ponovo osvrćem na plaću. U Njemačkoj radnik na CNC stroju ima plaću od 3.500 – 4.000 eura, dok ekonomist koji je završio fakultet i radi u uredu ima plaću od 2.000 – 2.500 eura. Dakle, radnik koji radi svojim rukama ima veću plaću od radnika u uredu, koji radi “finiji“ posao. U Hrvatskoj je problem što svi žele taj “fini” posao. Kada bi se ta percepcija promijenila i s plaćama i sa svim ostalim faktorima, možda bi onda mladi i njihovi roditelji rađe odabirali strukovna zanimanja.“

Predstavnik srednjoškolskih ustanova:
gosp. Dubravko Deželić, ravnatelj
Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju

„U osnovinm školama više ne razvijamo kulturu rada kod učenika. Danas u internetsko vrijeme stil života je drugačiji, a osnovne škole su odustale od tehničkog odgoja. Rezultat toga je to da djeca nemaju interes za strukovna zanimanja koja traže manualne vještine.“

“Naklade za stručne udžbenike na žalost su jako male i ekonomski neisplative, tako da mi konkretno sve materijale koje smo proizveli, proizveli smo kao posljedicu nekog europskog projekta kroz koji je to financirano. … Bit svega je voditi računa o tome da kada govorimo o pitanju nastavnog materijala, pomoćnog nastavnog sredstva tj. udžbenika, treba adekvatno nagraditi autora, platiti materijal i kasnije postupak tiska, a da ne kažem i recenzente i lektore, tako da to nije toliko jednostavno i process je kojeg treba financijski zaokružiti.”

Predstavnica agencije za obrazovanje:
gđa. Irena Kos Kukec, viša stručna savjetnica za kemiju, grafičke i audiovizualne tehnologije
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih

“Naša je inicijativa “praksa za nastavnike”, a sudionici su agencija (ASOO), austrijska i njemačka gospodarska komora, HGK i naravno nastavnici. Molimo sva poduzeća i tiskare da nam se pridruže i podrže ovu inicijativu. Prošle godine je bio drugi krug i sudjelovalo je 180 nastavnika koje se prijavilo za praksu u pojedina poduzeća. Nastavnici se prijavljuju i izraze želju gdje bi ste željeli usavršavati, a mi ih povežemo s tim poduzećem. Najčešće u sklopu uskršnjih praznika imaju od tri do pet dana prakse uz mogućnost da dođu svaki dan i vide što to poduzeće radi, koje su to bitne vještine koje bi oni trebali prenijeti na učenike.”

„Nacionalni kvalifikacijski okvir sadrži sve vrijednosti i kompetencije koje pojedino zanimanje tj. kvalifikacija treba učeniku. Naravno u dogovru i razgovoru s gospodarstvenicima, s tržištem rada, s obrtničkim i strukovnim komorama. To je cijeli jedan krug koji treba biti pun da bi sve to funkcioniralo. … Sada radimo na modernizaciji strukovnog kurikuluma. Kada objavimo javni natječaj za vrednovanje strukovnih kurikuluma, onda se ne javi nitko? Kako animirati ljude da se uključe?“

Predstavnik tiskara digitalnog tiska:
gosp. Davor Ferdebar, direktor
Fed d.o.o.

„Ne mogu se složiti s tim da znanja koja mladi ljudi stječu na obrazovnim institucijama daju osnove koji će pomoći njima, odnosno nama, da se dalje razvijamo. Ono što je u svemu tome eventualno jedina prednost, kod nekog tko ima završen grafički fakultet ili grafičku školu, je što u njemu možda postoji neki tračak ljubavi, želje ili strasti prema svijetu kojeg vjerujem svi koji smo ovdje na neki način predstavljamo. Ono što je nama dosta veliki problem, a možda i naša sreća – jer nam pomaže u razvoju, je to što na neki način postajemo relativno multidisciplinarna struka. Dakle, nama trebaju različiti profil ljudi jer mi prestajemo biti usredotočeni isključivo na perspektivu tiska. Svakih nekoliko godina se počinjemo čuditi tome od čega smo živjeli prije par godina. I sretni smo što smo i dalje živi jer dalje se mijenjamo.“

„Mi tiskari smo se snašli, nismo rekli – nema radnika i zaustavljamo proizvodnju. Kada bi nas dobavljači znanja, pod time mislim na obrazovne institucije, pratili kao što nas prate dobavljači opreme, u jednako turbulentnom zanimljivom i nevjerojatno promjenjivom multidisciplinarnom okruženju, gdje bi nam bio kraj.“

Gdje smo, kuda idemo, kamo ćemo stići?

Po završetku panela u raspravu su se uključili posjetitelji te se razvila zanimljiva rasprava s pitanjima i komentarima iz publike. Grafičari iz realnog sektora i školstva imali su brojna pitanja i prijedloge za naše paneliste.

Jedan od ključnih zaključaka panela, s kojim su se složile obje strane, predstavnici tiskara i predstavnici obrazovnih institucija, je nužnost otvorene i stalne komunikacije svih sektora vezanih uz grafičku industriju u budućnosti. Ovo se posebno odnosi na bolju komunikaciju škola i tiskara.